POZIV: Dan sjećanja na stradavanje ratne siročadi

U spomen na stradanje srpske ratne siročadi koja su u Sisku bila zatočena od augusta 1942. do januara 1943. godine, Srpsko narodno vijeće i Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Siska u subotu, 8. oktobra 2016., s početkom u 13 sati, na Dječjem groblju u Sisku, Ante Kovačića bb (kraj Viktorovca) organiziraju Dan sjećanja.

Tradiciju održavanja Dana sjećanja na žrtve ustaškog logora za djecu prije nekoliko godina obnovili su Srpsko narodno vijeće i Vijeće srpske nacionalne manjine Grada Siska. Riječ je o događaju u čijoj su organizaciji sve do posljednjeg rata sudjelovale obrazovne institucije. Svake prve subote u oktobru, školarci s područja Siska i okolice organizirano su na samom mjestu događaja učili o strahotama ustaškog režima.

Podsjetimo, ustaško-njemački logor u Sisku je osnovan 3. augusta 1942. po završenim operacijama na Kozari i Šamarici. U svom je sastavu imao i poseban logor koji se službeno nazivao Prihvatilište za djecu izbjeglica. Dječji logor u Sisku, najveći te vrste u NDH, nalazio se pod pokroviteljstvom Ženske loze ustaškog pokreta i Ustaške nadzorne službe. Neposredno upravljanje “dječjim prihvatilištem” bilo je u rukama ustaše i liječnika dr. Antuna Najžera. Na spomeniku na dječjem groblju stoji podatak da je na tom mjestu sahranjeno oko 2.000 djece, no uslijed izostanka bilo kakvog sistematskog istraživanja nakon završetka Drugog svjetskog rata, nije moguće sa sigurnošću utvrditi približno točan broj umrlih.

Dječji logor u Sisku 3.8.1942. – 8.1.1943.

Logor je bio lociran u nekoliko objekata u gradu: zgradi bivšeg Jugoslavenskog sokola, tzv. Sokolani, dvorani ženskog samostana sestara sv. Vinka, magacinu solane Rajs, zgradi Guči, osnovnoj školi u Novom Sisku i tzv. Karanteni, odnosno, jednoj od šest baraka sabirnog logora. Svi ovi objekti bili su krajnje nepripremljeni za djecu. U zgradi Sokola nije bilo ni vrata, a budući da je služila kao prostorija za sušenje soli, u dvorani Rajs je stalno vladao propuh. Djeca su ovdje, pa i ona najmanja, stara svega nekoliko mjeseci, bez odjeće i pokrivača morala ležati na podu kojeg je pokrivao tek tanki sloj slame.

Prva skupina od ukupno 906 djece u Sisak je stigla 3. augusta 1942. Sljedeći dan stiglo je još 650 njih, a u trećoj grupi, koja je u Sisak dopremljena 6. augusta, bilo je 1.272 djece. U Teslićevoj staklari i u novopodignutim barakama, tzv. Karanteni, nalazio se opći sabirni logor za muškarce, žene i djecu. Ovdje je tokom augusta i septembra 1942. od roditelja, koji su odabirani za prisilni rad u Njemačkoj, oduzeto 3.971 dijete. Tako je od 3. augusta 1942. do 8. januara 1943. u Sisku bilo zatočeno 6.693 dječaka i djevojčica, Srba s Kozare, Banije, Korduna i iz Slavonije.

Unatoč akciji spašavanja djece koju su provodili humanitarka Diana Budisavljević i grupa neumornih pravednika – Jana Koh, Vera Luketić, Dragica Habazin Majka, Ljubica i Vera Becić, doktor Kamilo Bresler, Ante Dumbović, drugi istaknuti pojedinci i sestre Crvenog križa, djeca su u logoru svakodnevno umirala.